Prvi zapisi o postojanju prva
pronađeni su na vavilonskim tablicama iz 4300 g.p.n.e. Vavilonci su proizvodili
dvadeset vrsta piva i to u ogromnim količinama. Ovo piće je zauzimalo značajno
mesto i u kulturama kao što su egipatska, asirska, kineska i kultura Inka.
Nekada su ga smatrali toliko vrednim da su ga koristili umesto novčane
nadoknade za rad. Stoga i ne čudi što posle teškog i napornog rada posežemo za
hladnom bocom punom piva. Tražimo nagradu!
U Egiptu su ga pili iz zlatnih
pehara, a majke su ga nosile deci za užinu. Ako bi Egipćanin ponudio devojci
gutljaj piva, a ona prihvatila, to bi značilo da su se verili. Stoga pazite koga i kad vodite na pivo!
Veliku primenu pivo je imalo i u medicini. Pronađeni su
recepti u kojima egipatski lekari preporučuju pivo svojim pacijentima. Ovaj
napitak zaista sadrži hranjljive sastojke kao što su: B vitamin, magnezijum,
selen, biotin, fosfor i kalijum. Međutim, za zdravlje je dobra isključivo
umerena konzumacija alkoholnih pića, tako da se to odnosi i na pivo. Hranljivi
sastojci potiču od pivskog kvasca, tako da bi bilo dobro piti bezalkoholno
pivo, za koje se smatra da ima antikancerogena svojstva. Hleb i pivo su
vekovima bili osnova svakodnevne ishrane. Neki kažu da je dobro i za kosu.
Posle dugogodišnjih eksperimentata, ipak vam preporučujem da pivo popijete!
Pivo su u Evropu doneli rimski
legionari i to 55 g.p.n.e. Do početka srednjeg veka, su ga pravile žene, jer se
smatralo hranom i pićem za svetkovine. Dok su ga u srednjevekovnom periodu proizvodili
u manastirima. U Nemačkoj, Engleskoj i Austriji je započeta komercijalna
proizvodnja u trinaestom veku. Veruje se da je najstarija pivara nastala u
Nemačkoj 1040. godine, mada Česi tvrde da je njihova pivara još starija. Prva
pivara na našim prostorima je počela sa radom u Pančevu 1722.
Pivo u srednjovekovnoj Srbiji
Pivo i pivarstvo imaju dugu
tradiciju u Srba i sam proces pravljenja piva bio je poznat još u doba
vladavine dinastije Nemanjića o čemu svedoče jedno sačuvano pismo kralja
Vladislava, Svetosavska hrisovulja, Dečanska povelja. Termini koji se u njima
upotrebljavaju ukazuju da je bilo poznato dobijanje slada iz žita i
ohmeljavanje, što daje potvrdu da se pivo trošilo na dvoru, manastirima i
privatnim
posedima.
Rađanje moderne pivske Srbije
Nakon Austro-turskog rata
1716-1718. godine, Beograd i okolina podpadaju pod austrijsku upravu, što je
dovelo do planskog naseljavanja Nemaca. Nekolcina njih su bili pivarski majstori, koji ubrzo
otvaraju zanatske radionice u kojima se pivo proizvodilo ručnim, manuelnim radom. Tokom sledećih
godina pivo se trošilo među stanovniš-tvom, u austrijskoj vojsci, ali i na
dvoru beogradskog mitropolita.
Počeci ozbiljnije proizvodnje
piva u Beogradu vezuju se za mlinarskog stručnjaka Jovana Vajnhapala iz Sremske
Mitrovice, koji je 1839. godine otvorio malu
radionicu za varenje piva na Zapadnom Vračaru. Kapacitet ove pivare je bio
mali, a ceo postupak proizvodnje zasnovan na ručnom radu. Sledeće 1840. godine
u beogradskom predgrađu Sava-mahala otvorena je nova ''Velika ili Kneževa
pivara'', koja je nomninalno bila u vlasništvu kneginje Ljubice Obrenović.
Beogradski mehandžija Filip Đorđević oko 1850. godine otvara novu pivaru na
uglu Cetinske i Skadarske ulice. Proizvodnja u Đorđevićevoj pivari bila je
takođe ručna, a zbog malog kapaciteta
prozvana je ''Malom pivarom''. Ona će 1871. godine ući u sastav
novoformiranog ’’Prvog srpskog pivarskog društva.’’
Začetak pivarske industrijske u
Beogradu vezuje se za 1872. godinu kada pančevački industri-jalac Ignjat
Vajfert započinje gradnju prve parne pivare na tadašnjem ‘’Smutekovcu’’, današnjem
‘’Mostaru’’. Ona zvanično započinje sa proizvodnjom sledeće 1873. godine pod
imenom ''Prva srpska parna pivara Đorđa Vajferta'', koji od te godine preuzima
upravu nad njom.Tokom prvih godina rada pivara je mogla da proizvede 50 hiljada
hektolitara godišnje, što je u to vreme bila značajna količina. Nakon završetka
rata Vajfert najvećim delom koristi ratnu odštetu da obnovi, dodatno
modernizuje i transformiše pivaru u akcionarsko društvo pod nazivom 'Prva
srpska parna pivara Đorđe Vajfert A.D.'' Pivara je u međuratnom periodu mogla
da proizvede godišnje i do 180.000 hl piva. Od 1947. godine do 13. januara
1963. godine pivara nastavlja rad kao javno preduzeće pod imenom ''7. juli''.
Đоrđеvićеvu ''Malu pivaru'' оd
''Prvog srpskog pivarskog društvа'' u potpunosti 1888. godine preuzima firma
''Ignjat Bajloni i sinovi'' i do kraja 20. veka je modernizuje i prebacuje na
parni pogon. Pivara je uspešno poslovala pоčеtkоm 20. vеkа i jedno vreme bilа lidеr u prоdајi pivа u
Bеоgrаdu i Srbiјi. Uspеšnо je rаdilа i tokom međuratnog perioda,a od 1947. do
1963. godine radi pod imenom ''Pivara Beograd''.
Светостефанска повеља,Дечанска итд.
ОдговориИзбриши